Mentalny Kolaps - Interview

(Intervju objavljen u Helly-Cherry webzinu broj 73)

HC: Za pocetak podseti nas na svoje dosadasnje radove. Kako je tekao razvoj tvog projekta?

MK: Projekt je zacet negdje pocetkom 2006. kada sam poceo pomalo experimentirat sa zvukom i snimio prvi „demo" uradak koji i danas imam negdje zakopanog na hard-driveu, ali definitivno nije za javnost. Skoro pa godinu dana nakon toga, negdje u ljeto 2007., zavrsio sam album „Distorted Suicide". Prilikom rada na njemu, sve je nekako pocelo dolaziti na svoje mjesto, atmosfera koju je taj noise nosio u sebi bila je ekvivalent mojoj depresiji koja me je tada opasno ribala. Iako, kada ga danas preslusavam, mislim kako bi dosta toga uradio drugacije, ali ok. Nakon toga sam snimio svoj dio za split album „Family Tales" koji bi trebao biti vani do kraja godine. Ovoga puta, zvuk je bio puno vise baziran na agresiji, a manje na laganom gradjenju atmosfere. Vani je jos i „Fading Into Emptiness" s kojim iskreno, nisam zadovoljan i volio bih da sam mu pristupio na drugi nacin. Ovih dana radim na pomjeranju Mentalnog Kolapsa u novu, drugu fazu egzistencije.

HC: Kada si napravio MK, koja je tvoja zelja bila i kakav smisao MK ima? Sta to tebi znaci a sta bi trebalo slusaocima?

MK: Mentalny Kolaps predstavlja moje istrazivanje samoga sebe, moju borbu sa tamom iznutra, totalnim poniranjem i opstankom.

HC: Kako generalno nekome ko nije upucen intenzivnu buku objasniti i kako ti se cini izjava "There is no such thing as noise"?
MK: Ljudi koji slusaju noise, slusaju ga iz mentalne satisfakcije. Ja osobno pronalazim smirenost slusajuci power electronics projekte tipa Navicon Torture Technologies, Brighter Death Now, Haus Arafna ili Atrax Morgue. Ne djeluju lose na mene, upravo suprotno. Medjutim, kako to drugima objasniti? Kako ljudima kojima mozak funkcionira na drugim frekvencijama, bilo sta objasnit? Mislim da je to cak i nepotrebno. Najgore je predstavljati pogresnu muziku pogresnoj publici, najgore. Muzika je kao svjestan entitet, ona ce prije ili kasnije sama pronaci put do osoba kojima bi se ona mogla svidjeti. A sto se izjave tice, smatram da je ispravna, isto kao i ona: „Ljepota je u oku promatraca". Svaka individua precipira stvari oko sebe na drugi, nerijetko sebi svojstven nacin, stoga buku mozemo smatrati invertnom tisinom, ultimativnom pop formom ili totalnom smecem i izdrkavanjem. Sve ovisi.

HC: Noise. Muzika ili Anti-Muzika :)? Zasto je jedno, a zasto je drugo?
MK: Mislim da sam se ovog dotakao u predhodnom pitanju. Muzika kao pojam je postala prokleto precjenjena. Svi se busaju u prsa dokazujuci sebi (a time automatski i drugima) nesto sto ni sami ne shvacaju. Samo nastavljaju ponavljati odredjenu laz, kao mantru, dok ne povjeruju u njenu ispravnost (neispravnost). Stoga bi mozda noise bilo najbolje svrstati kao anti muziku i kraj price. Ali to je vec linija manjeg otpora. Noise nikad nece postati mainstream (barem se nadam), ali uvijek ce imati svoju bazu fanova koji ce ga prihvatati kao legitimnu muzicku formu.

HC: Jesi li razmisljao da nastupis uzivo? Kapiram da je tesko ponoviti ono sto se moze cuti na izdanju pa zato,... kako bi zapravo i mogao da izgleda nastup?
MK: Da razmisljao sam malo o tome, iako u startu moram napomenit da nisam ljubitelj koncerata i live nastupa bilo kakve vrste. Nekako mi sve to zvuci izrazito neprivlacno i interakcija mi tesko pada. Tesko je uzivo reproducirat ono sto se cuje na izdanjima, ali postoje nacini za kreiranje zanimljivog zivog konceptualnog nastupa. Uglavnom, mislim da ce novi materijal na kojem radim biti pogodniji (intenzivniji) za live izvodjenje. Ideje imam, treba vidjet hoce li se u buducnosti sprovesti u djelo.

HC: Ta neponovljivost napravljene muzike. Prednost ili mana?

MK: Mac sa dvije ostrice. Ali uzimajuci u obzir da je noise specifican muzicki zanr, sve mi nekako naginje na prednost. Vise slobode prilikom izvodjenja, vise improvizacije (kako mrzim ovaj izraz, fak!), cini svaki nastup unikatnim. Medjutim, mrzim sto se svako tko se bavi nekakvom muzikom, u odredjenom momentu pocne osjecati prozvanim nastupati uzivo. Totalno nepotrebno. Ja recimo nikada nebi isao gledati Atrium Carceri live, iako sam veliki fan doticnog projekta. To je jednostavno muzika koja se konzumira solo.

HC: Kaze jedan moj ortak "za sve to ti je dovoljan fruti lups i esid"... Sta koristis u radu? Hardver, softver, gedzet isl...
MK: Hehe, naslusao sam se takvih komentara vec poprilicno. Ali jednostavno me vise nije briga. Noise ispod sve te agresije, prividnog nereda i sirovosti, krije poprilicnu kolicinu ulozenog znoja, truda, rada i cesto matematicke preciznosti. Razgovarati o tome sa osobom koja ne poznaje strukturu i estetiku noise/PE izazaja je jednako iscekivanju Godoa. Kraj ne postoji, kao ni krajnji cilj, samo naknadni zal za izgubljenom energijom. U radu trenutno koristim bentan synth, puno field recordinga, reason za programiranje nekih loopova, kao i cubase za mastering svega toga.

HC: Danas je racunar dostupan svima. Cinjenica je da masa ljudi radi nesto po pitanju muzike sama. Da li smatras da je ta dostupnost dobra i to da svako moze da radi muziku/buku?
MK: Da, prije par dana sam naisao na neki depressive black metal band koji je zvucao... u najbolju ruku uzasno. Ne low fidelity i te stvari, volim inteligentno iskoristen low fidelity pristup, nego bas definicijski lose, isforsirano. Opet, to je jedan slucaj, s druge strane postoji masa muzickih projekata koji rasturaju, a radjeni su s kompom u spavacoj / dnevnoj sobi. Meni to osobno ne smeta, svi mi i dalje imamo mogucnost odabira sta cemo slusati a sta ne. Mnogi od tih „sobnih" projekata vremenom evoluiraju u nesto vise / vece.

HC: Koliko stizes da pratis desavanja u ex yu u smislu novih i starih imena? Moram priznati da nisam imao prilike da te sretnem na DS forumu gde se uglavnom okuplja ExYu noise isl bagra pa te zato pitam. Cini se da posebno poslednjih godinu-dve naisao je neki novi talas bendova i projekata. Cini se da se stvara neka scena (ako pogledamo DS blog i forum videcemo da je spisak aktivnih bendova poprilican). Kako ti vidis to?
MK: Nisam pretjerano aktivan na forumima i blogovima, jednostavno nisam ljubitelj takve vrste komunikacije, plus, nemam bas vremena. Iako dosta toga pratim tiho, sa strane. Bitne stvari su pocele da se dogadjaju, scena i dalje predstavlja vrlo labilnu tvorevinu, ali nedvojbeno je, postepeno postaje sve jaca. Ali to je tek pocetak. Ja sam osobno odusevljen odredjenim projektima koje sam imao priliku poslusati, ima tu svega, od noisea preko dark ambienta do neoklasike. Good stuff, iznimno mi je drago zbog toga.

HC: Ako je tvoj muzicki izraz industrial, noise, sta bi bila inpiracija koja zahteva ovakvu napetu formu?
MK: Inspiraciju crpim iz mnogih izvora, nekih osobnih losih zivotnih iskustava, izoliranosti, depresije, opsesije morbidnim, distorziranosti modernog drustva, ljudske izopacenosti, hladnoce bolnickih hodnika, napustenih tvornica, praznih gradskih ulica, mracne strane psihe, tisine... Inspiracija je (na zalost) na svakom koraku.

HC: I ovim ti ostavljam poslednju priliku da kazes nesto sto zelis a nisam te pitao i jeste ili nije bitno vama, nama, nekome,...
MK: Zahvaljujem na ovom interviewu, bilo mi je zadovoljstvo. Rad na novom albumu („Truth Is Hidden Between Her Legs") je u tjeku, nadam se da ce biti zavrsen do kraja godine. Takodjer, morao sam nekako katalizirati opsesiju dark ambientom, stoga sam pokrenio side project „Seppuku Syndrome" (myspace.com/seppukusyndrome). Checkirajte! Jedan split release je gotov i bit ce vani ove jeseni. Trenutno radim na jos jednom dark projektu, medjutim, vise o njemu kada bude vrijeme za to. Cheers!