Kozmetika

KOZMETIKA

Članovi: Marko Pešić, Slobodan Konjović, Vladimir Jovanović

Žanr: kraut rock, new wave, new romantics, dance-rock, electro-pop, ambijentalna glazba, eksperimentalna glazba, psihodelija, art-rock

Utjecaji: Can, Faust, Kraftwerk, Talking Heads, Brian Eno, Roxy Music, P.I.L., Joy Division, David Bowie, Yello, Ultravox, Cabaret Voltaire, D.A.F., OMD, Idoli, Boa, Labaratorija zvuka, Thomas Dolby, King Crimson, Robert Fripp, Pink Floyd, ABC, Human League

Utjecali na: Katarina II, EKV, U škripcu, Bijelo dugme

KOZMETIKA – Kozmetika (1983, ZKP RTV Ljubljana)

Ovaj ambiciozan projekt najavljivan je godinama kao jedan visoko kreativan produkt, tj. kao Yu odgovor na kurentne trendove i subkulturne glazbene žanrove, pa je stoga sniman i dotjerivan čak 3 godine u periodu od 1979. do 1982. Jezgro postave činili su Marko Pešić (klavijature, sintesajzeri, vokali, sintetizator, Rolland string), Slobodan Konjović (bas, glas, pljeskanje i gitara) i Vladimir Jovanović (telecaster gitara, sintetizator, vokal i udaraljke), a tijekom trogodišnjeg rada po privatnim studijima ugostili su cijeli niz tada velikih imena Yu scene (Mihajlo Mihajlovski, Goran Vejvoda, Nebojiša Krstić, Srđan Šaper, Raša Đelmaš, Zlatko Manojlović, Goran Bregović, Dragana Šarić – Bebi Dol, Bora Pavičević, Đorđe Ilijin…). Shodno tome valjalo je očekivati izuzetan rad, no kada je ploča objavljena (proljeće 1983.) reakcije nisu bile nimalo oduševljavajuće. Prvenstveno radi toga što je prikazani materijal od 10 pjesama obilato zakasnio u svojoj glazbenoj aktualnosti koja se naslanja na kraut-rock zvuku (prije svega Can) s primjesama new wavea (Joy Division, P.I.L.) i electro popa (Thomas Dolby, Cabaret Voltaire). Cijeli ovaj slučaj ne bi izgledao toliko «starinski» da je objavljen recimo godinu-dvije ranije kada je pod paskom novog vala prolazilo sve i svašta, no unatoč zakašnjenju objavljivanja, mora se napomenuti da je album itekako slojevite i vrlo zahtjevne prirode. Radi se o pionirskim Yu pokušajima s egzibicionističkim glazbenim eksperimentima koji sadrže različita glazbena područja (ambijentalna glazba, psihodelija, blues, dance rock…) koja su više nego odlično uklopljena u opuštenu i vedru atmosferu ploče. Album otvara naslov «Utisci» s vokalom Nebojiše Krstića iz Idola i to je praktički jedini komercijalni trenutak ploče. Pjesma je relevantan prikaz smjese novog romantizma i slojevitog electro popa tog vremena u ritmički lepršavom plesnom disco tempu. Posebnost pjesme čine «valoviti» zvuci Pešićevih klavijatura i bogata pozadinska atmosfera. Instrumental «Jedne noći na terasi na moru» je plesni prikaz ambijentalne glazbe u kojoj vodeću riječ ima gitara koja osebujnom minimalističkom solažom izmjenjuje tijek priče sa zvukovima saksofona Vuka Vujačića. Podloga leži u vrlo harmoničnom i bogatom zvuku klavijatura. Kratki jednominutni naslov «Kundalini» je erotski zov u odmjereni ritmički seksualni čin. «Ona hoće sve da zna» izgleda kao spoj plesnih brojeva s albuma «Second Edition» P.I.L.-a i «Tago Mago» grupe Can. Gotovo da su preslikane sve bitne harmonijske i ritmičke odrednice uz gotovo identične hipnotičke debelo zvučne karakteristične bas linije minimalističke strukture. Sam egzibicionistički čin koji odiše čitavim albumom naglašen je u pokušaju sklapanja art lirike: «… moram da priznam da nisam bio sam/ grad je pred nama jurio u noć/ tamo je svetlost, tamo je dah, tamo je voda – čekaju na nas… nekad je sumrak bio samo zvuk, prstom na dugme vratio sam dan/ tamo se traži, tamo je svet, tamo je društvo – čekaju na nas… ona hoće sve da zna… moram da priznam, znao sam od pre/ svest koju imam nije pristojna/ krv mozak, krv mozak deli… ona hoće sve da zna – neću da joj kažem…». Naslov «Belzebub» je još jedan instrumental koji je u ovom slučaju uz ambijentalne pejzaže prožet laganim uplivom u gitarski reggae ritam, dok je «12-erac» elektronski r'n'r instrumental u stilu već viđenih radova tada kultnih Suicide. Drugu stranu ploče otvara «Zanatlija» sa plesnom Joy Division dinamikom uz jednostavne bas linije, gitarske riffove i minimalističke harme klavijatura, te je jedini tipični rock broj koji je mogao parirati sličnim radovima izvođača poput U škripcu ili Idola (album «Odbrana i poslednji dani»). «Ne da/ne nego i ili» uvodi s narativnom čudnom pričom u ambijentalnom glazbenom okruženju u punokrvni rock new-wave elektronski izraz sličan radu Tuxedo Moon («No tears») koji je ovdje obogaćen vokoderskim vokalom. Odlične gitarske dionice koje su odsvirali Vejvoda i Bregović su naglasile raskošnu strukturu melodijske dinamike. Minimalistički elektronski «Bluz kontrola letenja» je još jedan egzibicionistički poduhvat u kojem osnovu čini blues ritam obogaćen distorziranim solažama gitare i snimcima glasova s kontrolnog zračnog tornja u Surčinu. Posljednji broj na ploči je «Gaja», još jedan (polu)instrumental koji je ovdje zbijen u okvir kraut-rocka s brojnim ambijentalnim izletima kroz slobodne solo dionice Ilijinove flaute, Vejvodine zvukove ekspresivne gitare i kozmetičkih poteza na klavijaturama, dok je ritmička podloga minimalistički odmjeren hipnotički takt koji se neprekidno ponavlja.

Ono što čini nedorečeni dio albuma jesu aranžmani koji gotovo da i ne postoje jer se struktura gotovo svih naslova svodi na ritmički minimalizam u kojem je gostima – glazbenicima dozvoljeno da improviziraju po vlastitoj volji, što znači da je Kozmetika slobodno mogla uraditi i mnogo duže (ili kraće) teme u kojima se osim njihovog artističkog principa ništa bitno nije naglasilo. Osim toga, neke od zanimljivijih glazbenih tema završavaju fade-outom, što se bez ikakve zadrške treba shvatiti kao nedostatak ideje u kojoj prije svega manjka odgovarajući i dorečen koncept. Dakle, ono što je godinama bilo najavljivano kao nešto posve novo na Yu rock sceni, posve je razočaralo svojim proračunatim artizmom koji nikoga nije posebno oduševio, tek rijetki kritičari su ovo djelo smatrali jednim od boljih albuma te 1983. godine, no u svojem konačnom zbiru album nije postigao nikakav važan rezultat. Kao dokaz pretencioznosti čitave ploče služe i nepravilno retuširane fotografije članova Kozmetike na poleđini omota koji zaokružuje sav nedorečeni art pristup u koji su zaglibili.

hvala DJ Horviju! :)

Retro: Kozmetika - Kozmetika (ZKP RTVLJ, 1983.) Kozmetika? Bend? Nikad čuo... Znam da je ovo odgovor većine kojima ovaj naslov ne znači ništa. Ali da je bilo pitanje da li znate ko je Olja Bećković i koju emisiju vodi i kako ide špica te emisije to bi verovatno znali, ali bi vam bio nepoznat izvodjač pomenute teme. Posle ovog teksta možete da sklopite zvuk i sliku u jednu celinu. Priča o bendu Kozmetika počinje još neke 1974. godine kada slikar Vladimir Jovanović, režiser Marko Pešić i dobro znani radijski poslenik Slobodan Konjović uz Sašu Nikolića formiraju bend Dijamantski psi (da li je potrebno govoriti o Bowievom uticaju). Ovaj bend nije dugo potrajao jer su Pešić i Jovanović otišli na stan i hranu u ustanovu zatvorenog tipa zbog gajenja marihuane. Po njihovom povratku u civilstvo bend nastavlja sa radom, a od 1978. godine postoji pod imenom Kozmetika (tada je u sastavu pored gore navedenog Jovanovića, Pešića i Konjovića, za ritam mašinom bio Miško Mihajlovski, kasnije znan kao polovina D’Boysa, a još poznatiji kao brat legendarnog Zvonka) što je pored prvog značenja koju ova reč nosi trebalo da predstavlja i kovaniču od reči Kosmička etika. Paralelno sa radom, bend je izdavao časopis "Izgled", tako da se s pravom može govoriti o jednom od prvih art-rock konceptualnih projekata koji je išao tragom onoga što su Bowie i Brian Eno radili tih godina. Album grupe Kozmetika poradjao se gotovo četiri godine i na neki način ga doživljavam kao testamentarno delo šminkerskom Beogradu tog doba, kao testament svim onim ludim žurkama (za iste se pričalo da su se na onim elitnijim služile palačinke filovane heroinom, ali to je verovatno samo urbana legenda - ipak sam bio mnogo mali u to doba da bi sam znao) kojima je grad obilovao, a i kojih je kasnije nastao i razio se tzv. Novi talas početkom osamdesetih. Sniman je mahom u kućnim studijima u Jovanovoj i Jevremovoj ulici (za one koji manje znaju geografiju Beograda, to su prve dve ulice koje su iznad one u kojoj se nalazi "silikonska dolina"), Sloba Konjović je bio snimatelji, završni remix potpisuju on i Marko Pešić, a postprodukciju Rade Ercegovac i Boban Petrović. Sa tehničke strane album je zanimljiv izmedju ostalog što se na njemu dosta nasnimavalo, ali nasnimavalo u onom smislu kako se danas koriste semplovi (recimo u numeri Bluz kontrolora letenja gde se koriste glasovi surčinske kontrole leta), kao i po ogromnom broju gostiju na ploči. Verovatno je (pored elitističkog perfekcionizma koji provejava kroz ovu ploču - ali nikako ne u negativnoj konotaciji) sve ovo i uzrokovalo da se album ovoliko dugo stvara. Kao što rekoh, spisak gostiju na albumu je poduži. Dakle pored glavne trojke, na albumu su izmedju ostalih saradjivali pomenuti Miško Mihajlovski, ali i Goran Vejvoda, Raša Djelmaš, kasniji idoli i još kasniji savetniki Šaper i Krstić (Krstić inače peva numeru Utisci), Vuk Vujačić, Bora Pavićević.... pa sve do Bebi Dol, Zlatka Manojlovića i Gorana Bregovića (!). Album donosi deset pesama, većinom instrumentalnih. Pored dobro znane pesme Utisci, kao potencijalni hitovi slovili su Ona hoće sve da zna i Zanatlija, a bilo bi nepravedno ne spomenuti i fantastičan instrumental Jedne noći na terasi na moru (za koji se čudim da ga niko niti na jednoj radio stanici nije još iskoristio kao podlogu za emisiju), takodje instrumentale (ali uradjene kao minimalizam) 12erac i Kundalini, ili psihodelični prizvuk u Ne da/ne nego/i ili (na tekst Biljane trifunović) i instrumentalu Gaja. Neosporna je želja da se ovaj album uradi u maksimalnoj tehnološkoj produkciji tog doba. Tako da je vrlo zanimljivo što se pored izvodjača za svaku numeru, na albumu precizno navode i instrumenti koji su korišćeni (dakle neće pisati bas, nego Fender bas), a to korišćenje savremene tehnologije tog doba ide dotle da se na albumu urednop navodi da je za pripremu omota korišćen Apple kompjuter i Epson printer, što sa ove distance, barem meni, deluje beskrajno simpatično sa priličnom dozom melanholije. Kozmetika nije mnogo svirala (što i ne čudi s obzirom na tehničke zahteve) i nedugo po objavljivanju ovog albuma prestaje da postoji. Paradoksalno, jedna politička emisija uspela je da rad ovog benda otrgne od zaborava, ali ne i da širu javnost upozna sa bendom. S obzirom na vreme i uslove nastajanja, ovaj album predstavlja jedan od onih domaćih proizvoda čije je preslušavanje pod obavezno. Nikada nije reizdat u CD formatu, ali koliko sam primetio po nekim forumima, našao se već neki vlasnik vinila koji je to uredno izripovao i pruzio na dar javnosti. Preslušavajući moj vinilni primerak ovih dana, konstatujem da na jedno dva mesta malo preskoči, ali to mi nije smetalo ni najmanje. Naprotiv ... TEXT: Branislav Nikolić, april 2006. (preuzeto sa Plastelin magazine web stranice)