Tan

TAN (Slovenija)

TAN – Čičke čačke (2008, Slušaj najglasnije)

Nevjerojatan eksperimentalni lo-fi materijal kojeg je napravio stanoviti slovenski artist koji se potpisuje kao Tan. Na omotu stoji da mu je špic ime Bravo i da se koristio Cool Edit Pro programom, gitarom, bubnjevima, bas gitarom, X 180 efektom, mikrofonom, bongosima i krepljama. Međutim, i ovdje je evidentan jedan problem, a to je poredak kompozicija koji ne odgovara onome koji je na omotu. Osim toga na albumu ima 12 naslova, a ne 11 kako je navedeno na omotu. Uz nekoliko preslušavanja uspio sam ga srediti. Točan redosljed se nalazi ispod teksta (nadam se).

Elem ovako... Tan je glazbenik koji je u kućnoj radinosti osmislio, snimio i realizirao čudnovati album pun eksperimenata i dao mašti na volju da se izrazi kako god želi. Evidentno je da ne umije najspretnije baratati standardnim rock instrumentima, ali sve što je uspio zabilježiti je veoma intrigantan materijal s kojim se do mile volje igrao u post produkciji uobličivši ga u nevjerojatnu smjesu rocka, noisea i tvrdokorne eksperimentalne glazbe s mnogo kojekakvih samplova i neobičnih ubačenih dosjetki poput šumova, kratkovalnih radio smetnji, raznih škripova i lo-fi oscilacija. Kompozicije su odreda sve različitih aranžmana po čemu se vidi da je autor vrlo dobro naslušana i informirana osoba, a tekstovi, mada nerazumljivo snimljeni su na slovenskom jeziku. Neke skladbe su tko zna koliko stare snimke s audio kaseta poput «Kacja/ posoda» i «Neverni giboni» odsvirane na raštimanoj akustičnoj gitari gdje najbolje dolazi do izražaja činjenica da autor apsolutno ne poznaje akorde ili se namjerno šegači sa glazbenim postulatima. A hip-hop pokušaj u «Oda neumnosti» je čisto zavitlavanje s ovom urbanom scenom. Ha-ha-ha! Najprihvatljiviju sviračku spregu postigao je u jednoj od prvih skladbi na albumu «Dom» i pokušaju post-rocka u čudnovatom instrumentalu «Post» koji nije završen, već je grubo odrezan, a najbolji eksperimentalni domet u naslovima «Ajajjeja» punom čudnovatih zveketa, šumova i mumljanja, te u posljednjem naslovu koji bi trebao biti naslovljen kao «Tranz/ taun». Neobični smisao za aranžman pokazan je u nemogućoj smjesi noise-rocka, industriala i vraškog lo-fija u «Aroganca» i uvjetno rečeno plesnim «Čawčaw pokpok (trens za dens)» i «Muzika» koje podsjećaju na nekadašnje eksperimentalne post-punk čudake Pop Group. Sve skupa ovdje je riječ o fantastično hrabrom autoru i nemogućem albumu koji se preporuča isključivo ljubiteljima eksperimentalne glazbe s naglaskom na kućnu lo-fi produkciju, a tek onda onim odvažnim slušateljima koje zanima jedan od mnogobrojnih alternativnih načina za stvaranje čistog underground izraza. Svaka čestitka ovom nadahnuto otkačenom autoru!

Naslovi: 1.Govori slovensko mona (wer is d microfon), 2.Dom, 3.Ajajjeja, 4.Aroganca, 5.Čawčaw pokpok (trens za dens), 6.Kacja/ posoda, 7.Muzika, 8.Neverni giboni, 9.Nimam, nimam, 10.Oda neumnosti, 11.Post, 12.Tranz/ taun

Ocijena (1-10): 6

Hvala DJ Horviju