Tehac

TEHAC (Đurđevac – Zagreb)

Ovo je naziv bizarno šašavog vizionarskog projekta Horvija (suradnik Terapije) koji je krenuo 1997., no dobrih desetak godine se nije mrdnuo s mrtve točke demo projekta. Samo ime je skraćenica od «Tehno – akustika», što je zamišljeno kao futuristički projekt u vrijeme kada će na Zemlji zavladati potpuni kaos (kao da već nije?) – ekološka katastrofa će uništiti plemenitu prirodu, nuklearni rat će razoriti sve materijalne tekovine ljudskog rada, elektrane će biti razorene, a jedini izvor energije će biti Sunce, no Zemlja će biti obavijena gustim slojem radioaktivne energije koja će razarati ozon i uništavati sve što još ima nekakvog života u sebi. Preživjeli ostaci ljudskog roda će se sakrivati po špiljama i tražiti naslage stalaktita i nekih rijetkih minerala koji neutraliziraju radioaktivnost, pa će na jedinim mogućim prirodnim resursima zasnovati novu znanost. Jedina važna grana u bijednoj proizvodnji biti će potraga za dragocjenim mineralima za zaštitu protiv radioaktivnosti. U špilji Lokvarki (i njoj sličnima) će se izgraditi dragocjeni dom za preživjele kojima će jedini posao biti skupljanje minerala, pravljenje raznih predmeta za zaštitu od radioaktivnosti, izlazak izvan špilje, prikupljanje svih mogućih predmeta (drvo, metalni predmeti, ostaci građevine itd.), te neutraliziranje istih u svrhu daljnjeg korištenja. Hrana će se proizvoditi pod zemljom, u špilji, na sasvim jednostavan način. Špilja će biti proširena i imati će dva važna otvora koji će redovito biti filtrirani – za dovod i odvod. Dovoditi će se sunčeva energija, a odvoditi otpadne tvari koje se nikako neće moći iskoristiti. Svjetlosna energija će se prenositi satelitima putem običnih ogledala koja će također biti smještena na fizikalno/matematičkoj osnovi izvan i unutar zemljine atmosfere. Sunce će dopirati na taj način u svaku špilju koja će biti zaštićena od radioaktivnosti, pa će se bez problema moći gajiti biljke i uzgajati stoka.

Zbog toga je i sama glazba ovog one-man projekta upravo slične atmosfere – pusta, mračna, gola i siromašna, tj. svedena na minorno korištenje akustike – ksilofona i melodike koji su zvučno potisnuti u pozadinu glazbe, dok prednji dio glazbe čine glazbala koja su improvizirana od različitog otpada. Sam Horvi smatra da preživjeli ostaci ljudskog roda neće imati velike potrebe da se izražavaju putem glazbe jer će biti zaokupljeni daleko većim brigama, pa će on biti jednom od rijetkih glazbenih zvijezda post-radioaktivnog doba, naravno ako preživi. Njegova glazba predložena kao demo materijal je samo jedna od moguće alternative za ovakvu budućnost. On sam je u nju uvjeren kao što su bili i Kraftwerk kada su svijetu prezentirali novu budućnost svijeta putem robota, kompjutera i elektronskih medija. Njegovi instrumenti su sasvim minorni – plastični lavor, pernati jastuk, dijelovi razbijenog automobila, polupano staklo, zagađena voda, različiti metalni predmeti (lanac, stare kovane novčanice, šrapneli, stalak za rublje…), te kao osnova bas pojačanja u glazbi koristi do sada neiskorišteni (ali vrlo funkcionalni) instrument – običnu cijev za izolaciju električne instalacije. No, budući da Zemlja još uvijek ima električnu struju, pojačala, mikrofoni, mix pult i mikrofonija su glavni temelji ove vrlo neobične glazbe. U stvari, glazba i nije toliko neobična kao njena sama izvedba. Ritmovi koji su proizvedeni od uglavnom plastično/metalnih materijala nadograđuju se opskurnim melodijama ksilofona i melodike. Pri kreiranju zvuka Horvi traži besprijekornu čistoću zvuka svakog instrumenta, tj. teži k tome da se svaki instrument čuje dovoljno jasno. Projekt Tehac ima cijeli niz snimaka koji su zabilježeni u običnom kućnom studiju na najjednostavnijoj aparaturi (mix pult, nekoliko mikrofona i kasetofon), pa prema tome nisu pogodni za bilo kakvu distribuciju. Zdenko Franjić je još 1999. godine izjavio da su i takvi snimci izuzetni za objavljivanje na nosaču zvuka, dok je Willem Voet (Bonzai Records, Belgija) rekao da bi se materijal morao puno bolje producirati za samu promociju. Jedna pjesma («Kralj onanije») snimljena je u proširenoj postavi s klavijaturistom i udaraljkašem. Sam Horvi tvrdi da nije posebno osobita zbog činjenice da on sam uopće ne zna baratati niti jednim klasičnim instrumentom (kao da će to i biti važno u sveopćoj kataklizmi). Pjesma «Moj život» je instrumentalni komad koji traje desetak minuta i svodi se na atmosfersko eksperimentalno poigravanje s ambijentima koji asociraju na različite periode života na planeti Zemlji, a uglavnom se svode na turobnu, mračnu, mučnu, neizvjesnu i gotovo suicidalnu narav ljudi koji moraju opstati u vrlo opskurnim prostorima. «Tamo negdje je netko» je bazični tip-hop (najjednostavniji ritam) s ritmičkim udarima koji su svjesno urađeni po uzoru na znamenitu suradnju Massive Attack i Trickya u kompoziciji «Karma coma». «Ljubav» je perverzna i sofisticirana priča o roditelju koji seksualno zlostavlja svoju kćer od 10 godina, a glazbeno je najbliskija stilu electro-bodya , primjerice D.A.F., Suicide, Pankow ili Borghesie. «Dajem jednu kunu» je pak običan hip-hop gdje glavnu riječ vodi naglašeni jednostavni plesni ritam s vrlo provokativnim tekstom – sociološko kritičkim osvrtom na situaciju u Hrvatskoj (ali i svijetu). Refren pjesme je vrlo jasan: «…dajem jednu kunu za tvoju runsku vunu, pet za stare babe i staleže slabe, šest za birokrate što žigovima mlate, još toliko za sve gladne kad im standard naglo padne…»

Važno je samo jedno: upuštanje u jednu sasvim novu glazbenu avanturu ukoliko postoji imalo pojma o komponiranju i aranžmanu kompozicija. Tehac sada živi u neimaštini i bijedi, a tko mu je i kriv kad ne shvaća komercijalnu stranu bussinessa? Možda i zato što ne traži lovu nego nešto vrlo apstraktno i bezvezno za ovakav zemaljski život kakav znamo.

TEHAC – Edicius.ts XX (2007, Slušaj najglasnije)

Prvi album Tehac je stara kolekcija snimaka s audio kasete koja je naknadno digitalizirana i pretvorena u konceptualni album.

Jedan čudnovati alternativno-avangardni album koji je proizašao iz arsenala nepresušnih autora sa etikete Slušaj najglasnije vlasnika Zdenka Franjića kojem se i zahvalio na omotu albuma. Zbog sitne greške izdavača i sami Ameri sa KZSU radio stanice su krivo ispisali naziv autora kao «Teha» a albuma kao «CediciusXX». Izdavač je zbog tko zna kojeg razloga izostavio «ts», tako da je pravilan naziv ovaj naveden gore – TEHAC – «Edicius.ts XX» kojeg treba čitati palindromski što znači 'XX stoljeće suicide'.

Radi se o posve izoliranoj glazbi kako tvrdi autor koja je lišena bilo kakvih utjecaja današnje trendovske scene. Album je rađen u periodu od 1991. do 1997., dugo je čamio u arhivi autora i jedino ga je Zdenko uspio nagovoriti da se taj rad objavi. Glazba na albumu je napravljena bez pomoći klasičnih instrumenata i uglavnom je zasnivana na najplemenitijem ljudskom instrumentu – vokalu. Povremeno se pojavljuju trenuci kada sporadično neke tonove čujete na klavijaturama ili na posve neobičnim «glazbenim» instrumentima poput stakla, vode, čeličnih lanaca ili na skroz najneobičnijem predmetu. Projekt dolazi iz Đurđevca, te kao jedine uzore navodi Karl Heinz Stockhausena, The Residents, Kraftwerk, Gang Of Four, Igor Stravinsky, Laurie Anderson, Meredith Monk, Einsturzende Neubauten i Sonic Youth. Prije svega vrlo čudnovato, a umjetnicima sasvim razumljivo i posve izolirano. Nije ga bez veze Zdenko uvrstio na čuvenu kompilacijsku seriju «11.bombardiranje New Yorka». Album je dostupan putem web stranica Slušaj najglasnije, a na spomenutoj KZSU ljestvici albuma zauzeo je no.43 u ljeto 2007., dok je na listi classical/experimental zauzeo no.6. Hit skladba s albuma je obrada čuvene tradicionalne folk skladbe «Podravino moja mila» koja je jedan od prvih snimaka Tehac.

Naslovi: 1. Partitura za ritam i kontraritam (1997.), 2. Podsvijest (1997.), 3. Oblik duševne svijesti – povijest – sindrom i analiza – psihoanaliza (1997.), 4. Predrasuda (1995.), 4a. Sanjarenje (tema i simbolika, 1994.), 5. Podravino moja mila (1993.), 6. Vrijeme u prostoru (1993-1997.), 7. Presuda (1997.), 8. Parada do stratišta (1997.), 9. Prestanite mudrovati (1997.)

TEHAC – Voice Glitch Symphony EP (2008, Slušaj najglasnije)

Tehac se ponovno javio nakon neočekivanog prošlogodišnjeg uspjeha debi albuma «Edicius.tsXX» plasmanom na no.6 američke nezavisne KZSU ljestvice classical/experimental albuma. Novi album je u zraku, čeka ga se skoro dvije pune godine, a kao najava novog albuma objavljen je ovaj neobični EP s dvije skladbe – «Voice drunk glitch symphony» i obradom «Moja nova kuća» («My new house») Mark E.Smitha i njegovih The Fall. Prva skladba je 16 minuta dugačak eksperimentalni komad s očiglednim utjecajima nove electro-glitch glazbe, dark-wavea i eksperimentalne scene (Throbbing Gristle, Lustmord, Timeless Pulse Quintet, VxPxC, 16 Bitch Pile Up...), ali i uz obavezno prisustvo jedinog Tehacovog instrumenta – vokala. To je namjerno uvrnuti lo-fi šašavi snimak pijanog razgovora o ispitivaču za namještanje satelitskih antena gdje su svi zvukovi proizvedeni isključivo vokalom i u skladbi nema melodija već samo ambijentalno-eksperimentalnih zvukova koji prate tijek razgovora. Druga skladba «Moja nova kuća» je također vokalna 'accapella' gdje su svi prateći elementi (uglavnom ritmovi) sastavljeni također od glasova, a tekst govori o dolasku pijanog i indisponiranog gosta u 6 sati ujutro s nekog tuluma. Skladba osim plesnom ritmikom i laganim melodičnim konotacijama inače nema nikakve autorske bliskosti sa originalom grupe The Fall.

Ovo je u globalu veoma pijanih 19 eksperimentalno ukroćenih minuta, što pokazuje i sam 'mamurluk' omot. Čeka se album...

Naslovi: 1.Voice drunk glitch symphony, 2.Moja nova kuća

Ocijena (1-10): 5

Hvala DJ Horviju