SUPERNAUT Godine 1989. Srđan Đile Marković (ex Plaćenici), Ivica Vdović VD i Miodrag Stojanović Čeza osnovali su sastav DDT. Posle smrti Ivice Vdovića promenili su ime grupe u Supernaut 1992. godine. Posvetili su se, kako sami kažu, socijalnoj umetnosti i njenim refleksijama u pozorištu, slikarstvu, filmu i rock muzici. Ubrzo su stekli reputaciju "najnekomercijalnijeg gradskog benda", na radost snobova, frikova i pro-elitista koji su kukali (i jos uvek kukaju) za slobodoumljem beogradske new wave scene 80-ih. Debi album "Budućnost sada" (1993), predstavio ih je kao proto-industrial bend sa izvesnom dozom nostalgije za 60-im i autsajderskim bendovima acid-roka. Živi album "Live in Zombie Town" (1995) zabeležio je svu frenziju njihovih tadašnjih nastupa u minimal postavi ritam mašina, glas plus novi basista Saša Radić. Osuđeni na beogradsku mrežu malih noćnih klubova, zbog suviše radikalne vizije za tehno-disko lobotomiju 90-tih, Supernaut izbacuju svoj prvi strateški "hit", psychobilly himnu "Tata Rollingstone" na trećem albumu "Niže nego ljudski" (1997). Tada su proširili i postavu električnom gitarom, insistitrajući na fuziji rokenrol klišea sa elektronikom. Đile je u intervjuima potencirao da je ceo beogradski industrial umro i pre nego što je realizovao svoj potencijal. Četvrti album "Raj na nebu, pakao na zemlji" (2000) upamćen je po hitu "Model" i kratkotrajnoj avanturi sa ženskim vokalnim duetom Aleksandra A. i Dejana J. Bend praktično nestaje sa scene početkom novog veka, a reaktiviran je 2003. godine u postavi Đile (programiranje, vokal, gitara) i Saša Radič (bas, mašine). Poslednji, peti album "Eli" (2006) najavili su spotovima "Strast" i "Oh mili (Neupokojeni)" koje je režirao Joca Bačkulja. Sa glumicom Sonjom Savić su uradili pozorišne predstave "Ubistvo na ivici grada", "Superstvarnost" i "Play". Sa slikarom Miomirom Grujićem Flekom realizovali su predstavu "Pobuna mašina", a samostalno su postavili predstave "Masovna narkomanija" i "Superstvarnost II (Kosmogonija)". Snimili su i dva filma: "Supernaut (Ubistvo na ivici grada)" i "Superstvarnost", koje je po tekstu Srđana Markovića režirala Sonja Savić. Oba filma su predstavljena u londonskoj Tate galeriji. Posle predstave "Play" 1997. godine grupa je prekinula saradnju sa Sonjom Savić. Sastav je učestvovao na smotri FIAT u Podgorici marta 1996. godine, a septembra 1997. godine u novosadskom SPENS-u održali su "Veče Supernauta". U okviru tih nastupa predstavili su se koncertom, pozorišnom predstavom i izložbom slika. Srđan Marković se aktivno bavi slikarstvom. Uradio je omote za sva izdanja grupe Supernaut, za treću ploču Partibrejkersa i debi ploču sastava Kazna za uši.
Diskografija:
1993 - Budućnost sada
1995 - Live In Zombie Town
1997 - Niže nego ljudski
2000 - Raj na nebu, pakao na zemlji
2006 - Eli
