Beograd

BEOGRAD



Beograd was electro-pop band from Belgrade (Serbia). They've recorded their first LP "Remek Depo" back in 1982. Before their first album they've recorrded 6 song demo in Pinki studio on 4 track recorder. Their music and lyrics were very horror/sf movie-based.



Članovi: Ljubodrag Bubalo, Milan Bubalo, Dejan Stanisavljević

Žanr: electro-pop, elektronika

Utjecaji: Ultravox, Yazoo, D.A.F., Depeche Mode, Soft Cell, Yello, Human League, Talking Heads, David Bowie, Brian Eno, Japan, OMD



Utjecali na: D'boys, Laki pingvini, Denis & Denis, Hladna braća, Hajmo, U škripcu

Beograd:

Beograd je bila trojka u sastavu braća Milan i Ljubodrag Bubalo uz Dejana Stanisavljevića kao idejnog pokretača ovog elektronskog pop-projekta. Imena ne pretjerano pamtljiva no ako malo prokopate po vlastitoj kolekciji ploča tog vremena, sigurno ćete ih susresti a bogme i čuti, jer sekvenceri i ritam-mašine bili su njihovi najbolji glasnogovornici ("Siđi do reke" ili "Šizika" već su klasični primjeri, jednako zaživjeli u srcima yu-pop generacije osamdesetih). Skloniji alternativnijem načinu razmišljanja, Beograd već na prvo slušanje osvajaju sve simpatije.

Diskretni ovitak singla "TV/Sanjaš li u boji" pokazuje dodatnu snagu njihove vizualne komunikacije, izbjegavajući klasičan obrazac sa slikom banda na ovitku - to ih je sigurno koštalo veće popularnosti ali na kraju, popularnost ovdje ni nije bila neki prioritet. Upravo ironičan prikaz mas-konzumerizma sažet je u jednostavnoj, djetinjoj crno-bijeloj ilustraciji koja odiše kombinacijom "pierrotovskih" likova i op-art grafike

BEOGRAD – Remek depo (1983, RTB)


Jezgro banda činila su braća Ljubodrag i Milan Bubalo (synthovi i ritam mašina), te Dejan Stanisavljević (synth i vokal) koji su počeli s radom 1981. opaljeni idejom novog romantizma o zagovaranju novog svjetonazora tobožnjeg kozmopolitskog načina razmišljanja i sintetičkim electro pop trendom gomile izvođača (Suicide, D.A.F., Kraftwerk, Ultravox, Yello, Human League, Soft Cell…). Budući da su radili samozatajno i nisu održavali nikakve koncerte, bili su sušta šminkerska opozicija cijelom novostasalom beogradskom new waveu koji je imao već dvije dokumentirane kompilacije – «Paket aranžman» i «Artistička radna akcija» i cijelu seriju odličnih albuma i singlova Orgazma, Šarla, Idola, Zane, Bulevara… Rezultat početnog rada bio je sasvim simpatičan electro pop singl «T.V. / Sanjaš li u boji» (1982., Jugoton) koji je postao omanji hit gdje su jasno istaknuli jednostavan plesni bazični takt uz pratnju ritam mašine i minornu melodiju sintesajzera. Prvi i jedini album «Remek depo» sniman je četiri mjeseca u studiju V PGP RTB-a, te je zbog učešća još petoro poznatih glazbenika (Saša Habić, Paul Pignon, Stjepko Gut, Bora Longa i Zora) bio najavljivan kao novi veliki glazbeni poduhvat koji će zasjeniti frustraciju i bijes tadašnjih new wave bandova. Objavljen je početkom 1983. i pokazao da nije ništa drugo do li kopija aktualnih albuma electro pop zvijezda – Soft Cell, Yazoo, Depeche Mode. No premda se ovdje radi samo o balkanskoj preslici svjetskog trenda, nitko im nije mogao osporiti značenje koje je album donio na yu scenu. Bio je to prvi pravi elektronski album koji je povukao za sobom novu struju sličnih autora od kojih su najviše odskočili D'Boys, Rex Illusivi i Denis & Denis. Naslovna elektronska funky dance pjesma «Opasne igre» postala je hitom, a izdvojile su se još «Kontrolori» i elegija «Beg». Njihov hladni programirani zvuk sintesajzera, ritam mašina i vrlo tankih trivijalnih melodija, uljepšani su svirkom gostiju u kojoj im je najviše pomogao Habić koji im je odsvirao gotovo sve fine linije improvizacija (pogotovo u pjesmi «Beg») tako da je album imao jedan sasvim solidan kreativni glazbeni nivo. Patetičan Dejanov vokal koji je pokušao dočarati nekakav imaginarni artizam u svjetlu Marc Almonda (Soft Cell) ili Alana Vege (Suicide) sveo se tek na puki pokušaj bez prisustva osjećaja što se najbolje osjeća u programskom pokušaju eksperimentalne ambijentalne (i bezvezne) kompozicije «Soba» s tekstom «… sad sam sam u svojoj sobi punoj slik-a / mogu da taknem zrak, mogu da taknem zrak, mogu da taknem zrak…». Ispadi u egzotiku poput instrumentala «Japan (Made in east)» ili atmosferu noćnog grada u «Ulice su noćas…» s tekstom «…ulice su noćas opskurne, crni ljudi šetaju, džukele, pacovi njuškaju šahtove, manijaci vrebaju iz kapije…» su bili sasvim nepotrebni dijelovi albuma koji bi sasvim solidno djelovao da je primjerice objavljen kao mini album s 5-6 kompozicija. Interesantno je da je omot ploče dizajniran odličnom kompjuterskom tehnikom toga vremena za koju je zaslužan dizajner i fotograf Radoljub Jovanović. Kada sam skenirao ovaj omot, nisam mogao vjerovati kakve čudne nijanse je izbacivao moj skener. Bile su to neobične šare pune isprekidanih boja kakvih u principu nema u ljudskom vidnom spektru kada se omot promatra pod običnim dnevnim svjetlom. No, kad se sagleda cjelokupna zvučna slika albuma, pretencioznost s kojom je urađena podebljana je zelenom etiketom na stražnjoj strani omota na kojoj piše «ovu ploču treba slušati pri srednjem nivou zvučnog pritiska od 106 DbA». Ali zašto? Ne znam, možda će neka nova tehnika koju još uvijek ne poznam i to otkriti…



(texts by DJ Horvi & Solist)



discography:



Sanjaš Li U Boji? / T.V. (7", Single) Jugoton 1981

Remek Depo (LP, Album) PGP RTB 1983



Here are some links from Pljuga website that you may find useful:

TV (single, 1982)

Remek Depo