Thursday, January 15, 2009

Marinada

MARINADA (Rijeka)


MARINADA – Live in Rijeka (2006, Slušaj najglasnije)

Nekada su albumi sa tajmingom od preko četrdesetak minuta bili standardom svjetske rock-pop scene, a danas zvuče vrlo kratko, dok su albumi u domaćoj ex-Yu produkciji redovito završavali nakon pola sata. Kada se razmotri cijeli tijek r'n'r povijesti i njegovog medijski popularnog zapisa (singlovi u pedesetim i šezdesetim, LP ploče i maxi singlovi u sedamdesetim i osamdesetim, te cd u devedesetim i ranim godinama 21. stoljeća), sam pogled na album ovog riječkog kvarteta djelovati će kao produženi EP ili uobičajeni mini album. Međutim, ovdje se radi o 40 minuta žive svirke koja bi nekada bila sasvim razumljivo protumačena kao live album. No, dio problema snosi repertoar sastavljen od samo 5 kompozicija koje bi se na prvi pogled mogle shvatiti kao ostatak nekadašnjeg sympho-rocka (barem po dužini). Problem koji Marinada postavlja na svojem prvom javnom nosaču zvuka jest duljina kompozicija, no ona uopće nije pretjerana, štoviše ide im u korist jer su pjesme sjajno dotjerane i za koncertnu izvedbu odlično prilagođene.

Ovo je kvalitetan materijal koji donosi zapis sa koncerta snimljenog u Seas '05, Rijeka, Marganovo u sastavu Nenad Tubin (elektronski bubnjevi i udaraljke), Robrt Merlak (trake, fx, dsp), Josip Maršić (synth i bas), te Marin Alvir (vokal, bas i synth). Već prema istaknutom instrumentariju, ovdje je riječ o elektronskom rocku odpjevanom na engleskom jeziku, a utjecaji koji su prisutni svode se na repetativni plesni minimalizam Suicide (odlična uvodna skladba «Freedom» u pravom vokalnom svjetlu Alan Vege), mješavinu A Certain Ratio i Joy Division (komadi «Dog under water» i «Day»), dok kompozicije «Sea bar» i «Time for time» sadrže mnogo umjetničke slobode glede različitih ambijentalno eksperimentalnih eskapada. (new wave, post-punk, kraut-rock, gothic, psihodelija, ambijentalna i eksperimentalna glazba...)

U vokalnim pogledima Alvir zvuči kao kombinacija Ian Curtisa, Hugh Cornvella (ex-The Stranglers) i spomenutog Vege. Tekstovi su posve minimalistički i s određenom dozom mračnije atmosfere govore o raznim osobnim preokupacijama. Zanimljivo i odlično djelce.

MARINADA – U Rijeci kiša pada (2006, Slušaj najglasnije)

Netom nakon objavljenog živog zapisa «Live in Rijeka», odmah je izašao i drugi (ili treći ?) album Marinade koji je poprilično iznenađenje spram elektronskog-gothic-rock debija. Ovo je isključivo akustični i vrlo miran album odsviran samo na akustičnoj gitari. Svi tekstovi su na hrvatskom jeziku i veoma su prijemčljivi zbog velike doze romantike, sjete, zanosa, čežnje i velike bujice jednostavnih, ali vrlo snažnih lirskih emocija. Kroz 9 kompozicija povremeno se pojavi i dio patetike, no ona je vrlo dobro koncipirana kao aranžerski komad zacrtanih tema, a sudeći po raznolikosti ova dva albuma, Marinada je glazbeno vrlo raznolik i bogat sastav predvođen Marin Alvirom, te na njih treba obratiti posebnu pažnju.

MARINADA – Marinada (2006, Slušaj najglasnije)

Nije mi poznato kojim redom je Marinada snimala svoje radove jer na omotu albuma nema nikakvih podataka, pa ću po slobodnoj procjeni i po nazivu albuma zaključiti da je ovo prvi snimljeni rad. Ovdje je riječ o tekstovima ispjevanim na engleskom jeziku, te čitav materijal posve odskače od materijala snimljenog na albumu «Live In Rijeka». Album otvara akustična skladba «Real (mixed by Torul)», a slijedi posve drugačija, elektronska «Ship» koja vokalno i glazbeno neopisivo podsjeća na lagane skladbe Depeche Mode. Naredna «Travel» ritmički uzima ponešto od vrlo inovativnih beatova Aphex Twin, dok je «King» posve raritetno originalni komad elektronskog techno stila sa veoma kreativnim zvukovima synthova i različitih produkcijskih poteza. Na albumu se nalazi cijeli niz odličnih ambijentalnih elektronskih komada – «Try», «Green eyes», «Under the sea», zatim nekolicina plesnijih naslova «Inside», ali i neočekivano i nekoliko skladbi komponiranih na hrvatskom jeziku – odlična plesna «Nit», snena ljetna pop pjesma «Mali raj» i vrlo lagana ambijentalna «Cilj». Jedina skladba koja donekle podsjeća na dio materijala s albuma uživo «Live In Rijeka» jest pretposljednja «Machine», no zbog svoje kratke sadržine (oko 3 minute) nema onaj intenzitet minimalističke artifikacije. Posljednja skladba «Sake song» je uvrnuta i neobična sa nekolicinom zavijajućih tonova syntha da bi se kompozicija u svojoj završnici razvila u fini plesni electro-pop.

Ako je ovo prvi snimljeni materijal Marinade, onda bez prenemaganja po ponuđenom materijalu slobodno se može zaključiti da se radi o odličnom sastavu, bogatom materijalu i nadasve kreativnim autorima od kojih vrijedi očekivati još mnogo vrsne glazbe i iznenađujućih inovantnih poteza.

Izvještaj - MARINADA + THE DYING SUN ENSEMBLE, 17.V 2006., Močvara, Zagreb

Na tradicionalnom memorijalu za Ivana Baričevića – Baru ove godine su nastupila dva izvođača iz Rijeke. Ponešto drugačije od najavljenog, ali s velikom dozom adrenalina.

Žalosno je promatrati koncert koji je besplatan u ogromnom milijunskom gradu i na njega dođe svega pedesetak ljudi. A k tome, u čast i u spomen Bari, čovjeku koji je dio nezavisne hrvatske scene i iznjedrio pregršt kvalitetnih imena... Da stvar bude još jasnija, Bara je preminuo od srčanog udara u trenutku kada je radio omot za album The Dying Sun Ensemble koji je tek ove godine objavljen u izdanju Slušaj najglasnije. Sada posve ništa više nije jasno. Da li je organizator pozvao kriva imena (a nije), ili je razlog ovakvoj lošoj posjeti još nekoliko koncerata iste večeri u Zagrebu (Jason Collett & Band, Casual Elvis, Kočani orkestar), ili je problem u tome što je koncert održan u srijedu (to isto nije razlog) ili jednostavno nikome više nije stalo da prati ono što je Bara (i «njegova djeca) podario Zagrebu, Hrvatskoj i svijetu kao istinsku r'n'r predstavu – nemam pojma.

Koncert je u 22.40 h otvorio Josip Maršić koji je iz Rijeke došao bez svojeg sastava The Dying Sun Ensemble i odsvirao 35 minuta glazbe za Baru i sve rijetko prisutne posjetitelje. Sastav navodno nije došao zbog nekih osobnih i obiteljskih problema kakvih se nalazi u svakodnevnici, no zato je Josip bez obzira na sve odigrao solidan akustični set kojeg je nazvao «fado večer». Izveo je šest brojeva na akustičnoj gitari, pjevao je na engleskom jeziku i nonšalantno izveo kompozicije «Mother», «Voice», «You go», odlično aranžiranu «As sleep behind» sa preplitanjima tišine i glasnoće, praznine i punoće, šapata i glasnih vokala, a kako je koncert odmicao stalno je tražio da se svjetla što više priguše zbog komornijeg ugođaja. Za sam kraj nastupa odsvirao je dvije najžešće kompozicije «Remember» i «Body» koje su u ovoj akustičnoj varijanti odlično sprovedene u realizaciju. Stilski, Josip se prikazao kao moderni tvorac koji ne koristi sintagme klasičnih «fingerpicking» akustičnih kantautora, već svoje nadahnuće crpi iz jednostavnih minimalističkih obrazaca gdje je osjećaj, motiv i riječ glavna nit vodilja.

Nakon lijepog, ali kratkog nastupa Josipa za desetak minuta izlazi veliko iznenađenje ovogodišnje hrvatske underground scene – Marinada. Oni postoje kao sastav tek godinu dana i iza sebe imaju tri albuma na Slušaj najglasnije, te su bivši (ili još uvijek sadašnji) članovi bandova Very Expensive Porno Movie, Gori Uši Winnetou, Regoč i Glashopper. Josip je također dio Marinade, te je zadužen za klavijature i bas gitaru koju povremeno zamijenjuje s vokalom sastava.

Nastup Marinade je strastven i pun pravih underground relacija koje ja osobno nisam očekivao da će se dogoditi! U sastavu imaju bas gitaru, klavijature, majstora za kompjuter koji čini čuda i minimalni set bubnjeva sastavljen samo od indijanera, doboša i dvije činele. Ali majko mila, šta je ova četvorka napravila...

Nastup su otvorili sa kompozicijom «Emotions», te nastavili sa «Dance» koje uvelike podsjećaju na kombinaciju The Fall/Suicide zbog posve minimalističke glazbene strukture koje ne samo da su strahovito plesnih ritmova i vokala u echo varijanti, već i zbog odlične scenske izvedbe. Uočljivo je da oni to žive i to ne mogu sakriti, što je vrlo važan faktor u radu svakog umjetnika koji se prihvaća svojeg zanata u onom trenutku kada osjeti nadahnuće. Za drugu kompoziciju «Dance» pjevač je skinuo svoj crni sako i hvatio se bas gitare uz jednostavne i posve minijaturne sintagme odsvirane na njoj. Naredne kompozicije – «Freedom» (odsvirana u odličnoj rock-varijanti), te «Days for a dreaming» zvuče izuzetno dobro, dok je posljednja «Take time for time» sa puno hipnotičkog minimalizma i obiljem elektronskih efekata ukrasila njihov sjajan plesni independent dekor.

Svoj dio nastupa završili su točno u ponoć i na inzistiranje prisutnih 40-50 ljudi (a možda i manje) vratili su se na tzv. «bis» sa odličnom psihodeličnom kompozicijom «Sea bar» koja je prštala sa kompjuterskim efektima i trajala barem 10 minuta. U njoj su fino poredali mnogobrojne strukture avangarde, umjetnosti rocka i mnogih «skrivenih» kutaka glazbe u velikom sjaju kao da nastupaju pred ogromnom audijencijom. Na kraju pridružila im se Andreja Košavić koja ih je vokalno popratila u nevjerojatno ludoj hard-alter-funk-dance varijanti «Billy Jean» Michaela Jacksona.

Da se kojim slučajem Marinada nađe u prilici zasvirati pred ogromnim auditorijem i da voditelj večeri kaže: «...a sada poštovana publiko nastupa Svadbas, najomiljeniji sastav Hrvatske!», mislim da bi ushićenje bilo ogromno.

Uz Trobezove Krušne Peći, Marinada je po mojem skromnom i možda previše subjektivnom sudu trenutno najbolji dio ove bljede hrvatske rock-pop scene koju kroje Let 3 i Severina. Marinada su definitivno alternativa, suprotnost i opozicija. Bolji od onoga što ih možete slušati na cd-u. Nepretenciozni, direktni, slobodni i britki. Odlični su! I biti će prava šteta ako ih neki nenadani faktor pokopa zbog njihovog slobodnog umjeća. A onda će se žaliti mnogi za 20-30, možda 100 i više godina s riječima «... jebote, ovo je nekad bio r'n'r... pa i danas je!».

A pitanje je kakav r'n'r i kakva glazba. Da je Bara živ odgovorio bi vam.

Bara, i svi koji ga razumijete, slava vam! Emocije, ples, sloboda, dani za sanjanje i izmjena vremena su najbolji za to.

MARINADA – Analog Dog (2007, Slušaj najglasnije)

Materijal albuma nastao je tokom 2005., a zabilježen je i produciran 2006. godine, te je prvi u nizu nadolazećih ostvarenja koja priprema ovaj uzbudljiv riječki electro-rock sastav. Po riječima Zdene, Marinada priprema još 3 albuma u bliskoj budućnosti!

Ovdje Marinada šara prvenstveno s avangardnim elektronskim strukturama usporedivim sa elementima koje su primjerice rabili Suicide, D.A.F., Cabaret Voltaire, ali i klasični kompozitori kao što su Karl Heinz Stockhausen, Tamas Ungvary, Laszlo Dubroway, Rikardo Mandolini. U naslovu «Years» poigravaju se sa iskrivljenim techno bpm-ovima, te je tijekom albuma prisutna i alternativna varijanta korištenja minimalističkih i eksperimentalnih ostavština elektronske glazbe. Izuzev uvodne «Stop music», «Skin» i završne «Dance» sve ostale skladbe su ambijentalnog karaktera i lišene su potpore klasične ritam mašine. Ova posljednja je jedina «plesnija» skladba na albumu, ako se to u ovome slučaju može i nazvati plesnom karakteristikom poput avangardnih Mark Stewarta i njegove Maffie. Čudan i neočekivano eksperimentalan album.

Web: www.myspace.com/marinadamusic , kontakt: marinalvir@yahoo.com

Naslovi: 1. Stop music, 2. Also Oslo, 3. Years, 4. In the sun, 5. Skin, 6. Analog dog, 7. Dance

Ocijena: (1-10): 7,5

MARINADA – Son Of The Sun (2007, Slušaj najglasnije)

Za razliku od eksperimentalnog «Analog Dog» albuma, ovdje je Marinada napravila daleko lakši i prihvatljiviji electro-pop/dance album u rangu electro-body stila osamdesetih godina. Minimalističke plesne ritmičke strukture prožete su sasvim jednostavnim melodijskim obrascima, efektima i tekstualnim sadržajem čime u globalu prizivaju u sjećanje niz sjajnih Kraftwerk brojeva poput «Showroom dummies» ili «The room of mirrors», a pažljivi slušatelji će zasigurno pronaći još podosta utjecaja. Album ima i nekoliko vrlo radiofoničnih skladbi, te vrijedi izdvojiti naslovnu «Son of the sun», zatim «Fast» koja djeluje kao nedovršeni dio Soft Cellovog «Non Stop Erotic Cabaret», najplesniju «Pattern love» u kojoj se valja prisjetiti vrlo slabo prihvaćenog trija Beograd s početka 80-tih, te Yazoo-ovsku laganicu «Couple». Kroz posljednju skladbu «Our music» može se naslutiti da Marinada priprema mogući medijski proboj u širem smislu na globalnu elektronsku scenu tekstom «our music is coming, don't turn the radio, don't listen the news, don't watch TV, don't connect yourself, don't go to clubs, don't go to disco, don't talk about music, don't listen DJ...».

Plesan, ležeran i veoma pristupačan album koji ima mnoštvo pop elemenata, ali i vrlo produhovljene fabule i vrlo inovativnih glazbenih riješenja. Ako će biti sreće, dolazi vrijeme za uživanje Marinade.

Naslovi:

1. Us,

2. Son of the sun,

3. Fast,

4. Emotions,

5. Old front – new war,

6. Pattern love,

7. Neverending story,

8. London boy,

9. Couple,

10. Our music


Hvala DJ Horviju

No comments: